Općenito o DVB-T

• DVB-T (Digital Video Broadcasting Terrestrial) je prijenos digitalnog TV signala (MPEG 2) pomoću zemaljskih odašiljača. Za gledanje DVB-T signala potrebna je obična antena i DVB-T prijemnik (DVB-T kartica za računalo ili DVB-T prijemnik za TV).
  

• Prva i osnovna prednost ovakvog načina emitiranja je kvaliteta slike jer se radi o MPEG 2 signalu DVD kvalitete.
  

• Druga prednost leži u osobinama digitalnog signala. Kod analognog prijenosa TV signala, u većini slučajeva na slici su vidljive smetnje (snijeg) i refleksije (npr. logo TV kuće vidljiv nekoliko puta). Sa slabljenjem signala ili okretanjem antene od smjera odašiljača, pada i kvaliteta slike (slika "sniježi", povećava se refleksija i smetnje i slika postaje negledljiva. Do refleksije signala dolazi zbog odbijanja (refleksije) signala od okolnih zgrada i brda. Za razliku od analogne televizije gdje je reflektirani signal smetajući, kod DVB-T signala refleksija ne smeta. Naime, DVB-T prijemnik jednostavno odabere i obradi najjači signal koji antena prima, bio on direktni ili reflektirani. Zatim se taj primljeni signal demodulira i dobiva se MPEG2 signal. Također, ako se korisnik nalazi u području pokrivanja DVB-T signala, kvaliteta slike će biti odlična, tj. ako je prijemni signal dovoljno jak slika će biti kvalitetna, a ako nije, slike neće biti. Pučki rečeno, slika je kvalitetna ili je nema. Kod DVB-T pojmovi snijeg i refleksija su nepoznati.
  

• Treća prednost, iako ona korisniku malo znači, je to što kod analognog emitiranja na jednom kanalu se možete emitirati jedan program, a kod DVB-T, na jednom kanalu može se prenositi 4-5 programa DVD kvalitete.
  

• Ako je jačina prijemnog DVB-T signal na granici prijema, dolazi do "smrzavanja" slike. Ako je prijemni signal još slabiji, slike uopće neće biti. Dakle, DVB-T ne poznaje "sniježnu" sliku i slika ili je kvalitetna ili je nema. Ovo bi se moglo nazvati manom DVB-T.